Prekogranične vanugovorne obaveze uređuje Uredba Rim II. Na austrijsko pravo član 4 stav 1 načelno upućuje kod sudara s neposrednom povredom u Austriji. Mjesto neposredne štete sami po sebi ne mijenjaju kasniji gubitak zarade ili liječenje u matičnoj državi.
Član 4 stav 2 Rim II ima prednost pred općim pravilom ako su povrijeđena osoba i osoba od koje se traži naknada u trenutku nastanka štete imale uobičajeno boravište u istoj državi. Njemačko pravo je načelno mjerodavno ako su obje osobe uobičajeno živjele u Njemačkoj, čak i za nezgodu u Austriji. Samo državljanstvo nije odlučujuće, a ni zajednički smještaj na skijaškom odmoru nije dovoljan.
Poveznicu iz stava 1 ili stava 2 može potisnuti očigledno bliža veza s drugom državom koju obuhvata član 4 stav 3 Rim II. Bitan može biti postojeći ugovor. Odvojeno provjeravaju se izbor prava, ugovorni zahtjevi, odgovornost za proizvode i zahtjevi prema osiguravateljima. Za društva i osobe koje postupaju u okviru poslovne djelatnosti, individualnu provjeru zahtijevaju takvi slučajevi jer član 23 sadrži posebna pravila o uobičajenom boravištu.
Prema članu 17 Rim II, čak i kada važi strano pravo odgovornosti, pravila sigurnosti i ponašanja koja su bila na snazi na mjestu i u vrijeme događaja moraju se činjenično i u primjerenoj mjeri uzeti u obzir. Zastaru uređuje pravo određeno prema Rim II u skladu s članom 15. Mjesto nezgode u Austriji zato ne utvrđuje konačno ni austrijsko pravo odgovornosti ni austrijske rokove.