Vanstazna vožnja i off-piste, gdje prestaje obezbjeđenje staze i kada nastupa suodgovornost

Obaveza obezbjeđenja staze operatora ski-centra počiva na ugovoru o korišćenju skijaškog centra i obuhvata pripremljene i obilježene staze. Za taj prostor operator je dužan ukloniti atipične opasnosti, to jest opasnosti koje odgovorni skijaš na uredno pripremljenoj stazi ne mora očekivati i koje osnivaju poseban rizik od povrede.

Ova ugovorna zaštitna obaveza završava na granici staze. U slobodnom ski-prostoru, varijantama, off-piste terenu, ne važi uporediva obaveza. Operator u principu ne preuzima odgovornost za obezbjeđenje alpskih opasnosti kao što su lavinski padovi, kamene odlome, terenske ivice ili duboki prah snijega prema licima koja svjesno napuštaju pripremljenu oblast.

Za praksu je odlučujuće prepoznatljivost granice staze. Po stalnoj sudskoj praksi OGH-a razgraničenje zavisi od toga da li je postavljeno uredno označavanje i da li je iz perspektive skijaša bilo vidljivo. Nedovoljno ili nepostojeće označavanje može granicu pomjeriti u unutrašnjost i time zadržati obavezu obezbjeđenja na snazi. Ko je s pravom mogao pretpostaviti da je još na stazi, ne preuzima vlastitu odgovornost u vanstaznom smislu.

§ 1319a ABGB utvrđuje odgovornost čuvara puta za štete koje nastanu zbog manjkavog stanja puta. Odgovornost pretpostavlja da postoji „put" u smislu ove odredbe i da je štetu prouzrokovala gruba nepažnja ili namjera čuvara. Prag odgovornosti je time znatno viši nego kod ugovorne obaveze obezbjeđenja.

U slobodnom ski-prostoru po pravilu nedostaje zakonski element „put". Vanstazne vožnje i off-piste tereni nisu putevi u pravnom smislu, čak i ako se njima redovito skija. Bez tog elementa § 1319a ABGB se ne primjenjuje, pa odgovornost čuvara puta kao osnov zahtjeva u slobodnom ski-prostoru iz perspektive oštećenog tipično ne dolazi u obzir.

Drugačije je stanje kod obilježenih varijanti koje je operator označio kao otvorene i uključio ih u ponudu. Ovdje uključivanje u skijaški prostor može osnovati ugovornu obavezu zaštite; a čak i kad bi se htio primijeniti § 1319a ABGB, ostaje povišeni prag grube nepažnje. To temeljno razlikuje odgovornost čuvara puta od ugovorne obaveze obezbjeđenja na pripremljenoj stazi, koja važi već kod lake nepažnje.

Čak i u slobodnom ski-prostoru operator nije u potpunosti oslobođen svake obaveze. Princip ingerencije po stalnoj sudskoj praksi OGH-a kaže da je onaj ko svojim ponašanjem ili pogonom stvara ili povećava opasnost obavezan poduzeti mjere za odvraćanje prijetećeg oštećenja. Operator koji u rubnom pojasu ili u blizini varijante postavlja vještačku, atipičnu opasnost, sajlu vitla, cjevovod za opisniježavanje, trag pistemašine, rovu od miniranja, ima obavezu upozorenja neovisno od granice staze.

Razgraničenje između obaveze obezbjeđenja staze i ove deliktne obaveze iz ingerencije je u praksi često odlučujuće pitanje. Kriterij je prepoznatljivost: opasnost koju je sam pogon, a ne alpska priroda stvorila, mora se obezbijediti ili bar označiti, jer skijaš s njome ne mora računati. Prirodne opasnosti kao što su lavinski putevi, istaknuti stijeni ili terenske ivice, nasuprot tome, spadaju u tipični rizik slobodnog ski-prostora i u principu ne osnivaju odgovornost operatora.

Jasno obilježene i uredno zatvorene oblasti ispadaju iz sfere odgovornosti operatora, ali samo ako je zatvaranje bilo vidljivo i razumljivo iz perspektive skijaša. Zatvaranje evidentirano samo u planu staza bez fizičkog obilježavanja na terenu ne zadovoljava po stalnoj sudskoj praksi OGH-a zahtjev za potpuno isključenje odgovornosti.

Ko skija zatvorenu stazu ili zatvoreni teren, naprimjer pri opasnosti od lavine, nakon zatvaranja staze za taj dan ili za vrijeme pripremanja, krši nalog zatvaranja operatora. To kršenje osniva po § 1304 ABGB proporcionalnu suodgovornost koja srazmjerno umanjuje zahtjev za naknadu štete i u krajnjem slučaju ga može u potpunosti ukinuti. Ovisno o težini kršenja zabrane i prepoznatljivosti opasnosti suodgovornost može narasti na 50 % i više.

Iz perspektive vanstaznog skijaša to znači: ko uđe u zatvoreni kuloar unatoč jasno vidljivom lavinskom zatvaranju i pri tome se ozlijedi, u pravilu nema provediv zahtjev prema operatoru. Vlastita odgovornost prevladava. Drugačije je kad zatvaranje nije bilo prepoznatljivo ili kad je operator sam suuzrokovao opasnu situaciju, naprimjer nedovoljnim miniranjem.

Krivičnopravni aneks: ko vlastitim bezobzirnim ponašanjem u planinama izazove lavinu i time ugrozi ili povredi druge osobe, može biti krivično odgovoran po § 89 StGB (teška nepažnja kod tjelesne povrede) ili kod teških posljedica po § 170 StGB (iz nepažnje uzrokovana poplava ili odronjavanje). To važi i za vanstazne skijaše koji ulaze na osjetljive padine uprkos stupnju upozorenja od lavine. Za krivičnopravnu odgovornost u kontekstu ski-vodiča i ski-turista upućuje se na poseban članak o toj temi. U građanskom pravu vrijedi § 1489 ABGB: rok zastare za zahtjeve naknade štete iznosi tri godine od saznanja o šteti i štetniku; osiguranje dokaza treba stoga pokrenuti što je moguće ranije.